‘Ljubomora je ispraznila ormane, napunila kofere… Ponos iscepao slike i pozvao taxi… Bes je obrisao broj, slomio luster u sobi i pobacao sve poklone… Tuga navukla zavese, pisala pa cepala neka patetična pisma… Nostalgija je vraćala sećanja uz svaku glupavu pesmu… A ljubav je čekala, zajedno sa dobrotom, da dovoljno oslabim i evo sve mu…
Mi nismo zaljubljeni. Nismo čak ni prijatelji. Mi smo samo dva stranca koja se previše poznaju. Imamo jednostavan plan. Voljeti se zauvijek.’
Nema više budnih noći, poruka u gluho doba, propuštenih poziva, skrivenih pogleda – ničega. Nema te pijanosti koja će me opet ohrabriti da te zovem, nema više te ljubavi koja će me vraćati tebi, nema više tih uspomena koje će me natjerati da te svaki put opet poželim. U posljednjim rečenicama posvećenim tebi, želim ti…
“Uvijek sam bila tu za njega! Kad nikog drugog nije bilo, kad su ga svi izdali, razumjela ga kad niko drugi nije. Imala sam rješenja za sve njegove probleme! Znala sam kako ga mogu oraspoložiti kad je bio najtužniji. Kad god je bio usamljen znao je da ima mene, da mi se može javiti. I…